Friday, 27 March 2015

O ljudima i konfliktima

Drugim rečima: o ljudima i izbegavanju konflikata. 

Nešto što mislim da  najmanje volim kod ljudi je kada kažu rečenice tipa: "Bolje da ćutim (da ne govorim šta mislim), da ne bih upala u konflikt. Ne volim da se prepirem!". Ne znam odakle da krenem sa objašnjavanjem koliko je ovakav stav pogrešan. Prvo, zar nije razmena mišljenja/dijalog ono što čini osnovu neke zdrave komunikacije?! Mislim, ja volim puno da pričam, ali najviše mrzim kada postavljam pitanja i podstičem razgovor, pa ipak odem kući sa utiskom da sam udavila i samu sebe, a kamoli ćutljivog i mutavog sagovornika. Monolozi nikome ne prijaju! 

Pa ti neodređeno odgovaraju, ili ćute i čak ni ne gestikulišu, a ti si npr. u očiglednom problemu i treba ti reakcija, bilo kakva. 


Pored ovih, postoje i ljudi koji ni nemaju svoje mišljenje, i koji podilaze sagovorniku i njegovom stavu, samo da se ne bi sukobili. Zaista ne znam šta je od ta dva gore?! Pa ti u početku možda i prija takvo ponašanje sagovornika jer misliš kako si u pravu za sve što si pričao, ali kad shvatiš da je svo vreme u stvari tebi podilazio i nije iznosio svoje mišljenje, onda se zapitaš: da li vredi bilo šta od onoga što sam rekao?!

Zašto bi razmena čak i suprotnih mišljenja uvek morala da se završi konfliktom? Vrlo često ti samo možeš bolje upoznati tu drugu osobu, ili barem produbiti neka svoja funkcionalna uverenja! 

Ja mislim da konflikti nekad mogu biti i konstruktivni, ako mi odlučimo da ih kao takve vidimo. I ako znamo da izvučemo neke zaključke iz njih.


Međutim, treba voditi računa i ne forsirati dijalog po svaku cenu, jer je ponekad u samom startu jasno da ga neće ni biti. Na primer, u situacijama u kojima je sagovornik u stanju jakih emocija, pa se čvrsto drži određenog stava i jasno je da u tom trenutku ne želi ni da te sasluša. Takođe, postoje osobe koje su generalno rigidne, i kojima je glavni životni moto "takav sam i ja se ne menjam", pa shodno tome vrlo često ni ne slušaju ako izraziš stav koji je suprotan njihovom. Postoje opet i osobe kojima je aktivno slušanje slaba strana. Pa ili te stalno prekidaju jer smatraju da su oni ti koji treba da pričaju, ili te "kao slušaju", a u svojoj glavi obrću ko zna šta. I često se ni ne izjasne nakon tvog izlaganja. E takvi meni najmanje prijaju. Ja njih svrstavam u grupu ljudi popularno znanih kao "nit` smrdi nit` miriše", a tih se najviše treba kloniti.

Još jedna vrsta dijaloga koje sam naučila da izbegavam je u situacijama kada se u socijalnim mrežama diskutuje o nekim osetljivim temama, npr. o geyevima, vakcinaciji, AD mleku i sl. Čak i kada pažljivo biraš reči, i dalje je to pisani medij, te puno toga osobe mogu pročitati i između redova, čak i onda kada ti namera ni nije bila da nešto ostaviš za između redova. Pa se onda samo iznerviraš jer si imao najbolju nameru, a neko se uvredio jer je mislio da insinuiraš nešto što u stvari ni nisi. To je opasnost ovakve vrste komunikacije. Jer da je ta razmena mišljenja bila uživo, sagovornik bi mogao da prati i tvoju gestikulaciju i ton glasa, pa bi postojala veća šansa da te ne shvati pogrešno. A i imao bi više prilika za repliku i dodatno pojašnjavanje, što bi takođe moglo pomoći boljem razumevanju. Jer, ne zaboravite: nije eventualan sukob mišljenja ono što treba da izbegavate. U pitanju je nešto drugo. Kažu da je samo 20% konflikata zbog razlike u mišljenju, a da je čak 80% zbog pogrešne neverbalne komunikacije (gestikulacije, stava tela, jačine glasa, itd.). 


I zato, bolje radite na svojoj neverbalnoj i asertivnoj komunikaciji, nego što izbegavate razmenu mišljenja! A kada su osetljive teme u pitanju, najbolje je o njima pričati uživo.



Sunday, 22 March 2015

Žena od kontradiktornosti voli pitice od spanaća

Ponekad uvidim kako sam žena puna kontradiktornosti. Izuzetno sam društvena i pričljiva, ali istovremeno obožavam  danima da budem kući. Sama sa sobom, svojim mislima i idejama.  

Obožavam slatko, i to mi je svakodnevni "must". Ali, istovremeno mi je svakodnevni "must" i nešto slano. Ponekad mi ni 1000 čokolada ne bi mogle zameniti potrebu za nekim slanim zalogajčićem.



Do porođaja su me mnogi smatrali tipičnom "urbanom devojkom" (šta god to značilo, ali tako su mi govorili). Puno sam izlazila, slušala uglavnom stranu muziku, otvorenih shvatanja prema životu, ljudima, stavovima drugih. A kada sam počela da vodim blog: "Blog? Šta je to? E, Saška, šta od tebe sve nećemo čuti!". Pa kad je došao trenutak da se udam, većina poznanika me je na tom događaju zamišljala u kratkoj venčanici, kožnoj jakni i starkama. A kada sam im rekla da sam od malih nogu zamišljala klasičnu venčanicu, i da mi je to jedan od najvažnijih i najlepših snova, mnogi nisu mogli da poveruju. Na stranu i to što sam uopšte htela da pravim venčanje. Danas, kada je to mnogim mladima uglavnom kliše i bespotrebno trošenje novca i energije. Doduše, venčanje koje smo muž i ja pravili je zaista bilo sve samo ne uobičajeno.

A kad sam odlučila da zatrudnim!!! Mnogima je još uvek neobično da me vide sa bebom, pa još sa sinom. A i u tom vaspitanju imam kontradiktornosti: bila sam uporna sa dojenjem, kao naše bake. I kad nešto nije u redu sa malcem, prvo volim da probam neke bakine recepte, pre nego da odmah odem kod doktora gde će mu verovarno prepisati antibiotike. Detetu spremam isključivo zdravu hranu, sa organskim namirnicama. Ranije bi se to zvalo "domaće, iz bašte". I jednokratne pelene slabo koristim. Uglavnom platnene. Ali, u modernoj varijanti :)

Spomenuh gore da sam puno izlazila. Znala sam nekad kući da ne dođem i po dva dana. A onda sledeći vikend vrlo često bih isto toliko ležala u krevetu, gledajući serije i ni ne pomišljajući da izađem.

Da li su to kontradiktornosti? Ili ponekad moja neodlučnost i moja unutrašnja Vaga koja bi sve odjednom? Ponekad i nespojivo. Jer, možeš imati i crno i belo u istom trenutku. Ali, to je onda sivo. A ja to često ne želim. Volim i crno i belo odjednom, a pritom da ne izgube na svojoj intenzivnosti.


I ovaj recept ima nekih kontradiktornosti u sebi. Pitica izgleda kao muffin, a da to u stvari nije. Istovremeno podseća na tradiciju i bakinu kuhinju, pre svega zbog klasičnog (i proverenog) spoja spanaća i svežeg sira. Nije muffin zato što se ne pravi od brašna. U pitanju su klasične kore, koje sam cepkala na sitne delove i ubacila u smesu. Iako to možda tako ne izgleda, ukus je kao kod klasičnih zeljanica. Ali, onih kod kojih je savršena razmera sira i spanaća. U kojima ne dominira ni spanać ni sir, i u kojima se sir lepo spojio sa ostalim sastojcima, te nije ostao suv i zrnast.

Ja sam pitice napravila slučajno. Da mi se ne bace kore koje su preostale od nekih kolača. Probajte i vi. I javite utiske!


Potrebno je (za 16 pitica):

250g kora za pitu
500g spanaća (može i zamrznutog)
250-300g svežeg kravljeg sira (može i feta)
200 ml jogurta
3-4 kašike pavlake
2 jaja
70ml ulja
pola kašičice soli

Kore iscepkati na sitne delove. Na kratko blanširati spanać. U posudi umutiji jaja, pa dodati jogurt i ulje. Potom dodati pavlaku i sir. Posoliti. Nemojte preterivati sa solju, naročito ako pravite sa fetom ili nekim drugim slanim sirom. Dodati spanać i kore. Sve dobro promešati. Pripremiti kalup za muffine. Ja imam silikonski, te ga ne uljim dodatno, jer dovoljno ulja već ima u smesi. 

Kašikom vaditi željenu količinu i sipati u modle. Peći na 200 oko 30-40 minuta, u zabisnosti od rerne. Da bi dobile na izgledu, pitice sam služila u malim papirnim korpicama za muffine. 

Pitice naravno odlično idu uz jogurt! Definitivno nisu jedan od zdravih recepata koje u poslednje vreme puno pravim, ali mi verujte na reč kada kažem da su preukusne i sočne.






Tuesday, 17 March 2015

EX YU Blog party

Dragi blogerski pioniri,

ja sam opet počela da kuvam, da se bavim uradisam projektima, malo da piskaram. Ili se nekako stvorilo više vremena, ili sam se ja bolje organizovala. A vi?

Pokažite meni, i ostalim blogerima.

Puno vas sve pozdravljam,
Aleksandra



Thursday, 12 March 2015

Kada smo zaljubljeni, a kada volimo? //// When do we have a crush on somebody, and do we love?

Kada sam ušla u blogosvet vodila sam dva bloga. Mnoge od vas tada nisam ni poznavala. A na tom drugom blogu jedno vreme sam često pisala i takvi postovi su uvek nailazili na dobar odziv. Ne mislim da je to toliko zbog nekog mog posebnog načina pisanja, koliko zbog aktuelnosti tema u kojima svi mogu da se pronađu. I jako mi je prijalo da kroz vaše komentare nastavljam diskusiju i razmenjujem mišljenja. Neke od tih postova bih volela da, doduše dorađene, predstavim i ovde u narednom periodu. I jedva čekam da o njima prodiskutujemo u komentarima, ili na neki drugi način.

Danas bih pisala o uvek aktuelnim temama: zaljubljenosti i ljubavi... Teme koje su toliko rabljene, za mnoge imaju možda i prizvuk patetike, ali opet uvek su aktuelne, životne i emotivno iziskujuće. A da li su ljubav i zaljubljenost u stvari jedno te isto? Ako nisu, da li nastankom jedne, prestaje da postoji ova druga? Jedan poznati novosadski psiholog je jednom prilikom rekao: "u zaljubljenosti ti tražiš nekoga da sa njim PROživiš, a u ljubavi da PREživiš". I ja se sa tim u potpunosti slažem. Kada sam se zaljubiljivala samo sam bila usmerena na to kako da se dobro provedem sa tim momkom, kako da nam bude lepo. Neminovnim neprijatnim  stvarima tu nekako nije bilo mesta. Ili su bile ignorisane. Leptirići u stomaku, žmarci u rukama. Kao da si u nekoj drugoj dimenziji.

A u ljubavi su, opet, najvažnije sigurnost, podrška, razumevanje, komunikacija. Vrednosti o kojima u "proživljavanju" ni ne razmišljamo. No, mislim da i ovde postoji "kvaka 22", jer ako se usmerimo samo na ove prethodno opisane vrednosti, opet nije dobro. Ne smeju se zaboraviti ni intimnost i (barem povremeni) dobar zajednički provod. Što me dovodi do nekog ličnog zaključka da su dva osnovna stožera uspešne ljubavi: komunikacija (i sve što ona podrazumeva: razumevanje, podrška, razgovori..) i intimnost. Jedno bez drugog ne idu, a i ljubav bez oba ne može da opstane.

Da se vratimo na zaljubljenost... Još jedan moj edukator opisao ju je kao "patološko emocionalno slepilo sa selektivnom pažnjom". Ili, po naški rečeno: "zaljubljena do ušiju ili zaljubljena kao ćurka". Ne vidiš loše strane druge osobe, vidiš samo njega i nikoga drugog, i teško prihvataš bilo šta ili bilo koga ko može da ti umanji tu silinu predivnih osećanja koja nosiš u sebi.

Kažu da se prvo zaljubimo, pa onda pređemo u ljubav. Zaljubljenost je intenzivna, usmerena samo na pozitivno kod druge osobe. Onda dođe ljubav, koja nije baš toliko intenzivna, ali je dugotrajnija, sigurnija, funkcionalnija. U takvom opisu ljubav ispade dosadna, za ne poželeti. Čoveku prosto dođe da stalno bude samo zaljubljen. E zato sam ja našla savršeno rešenje: voleti, biti u ljubavi, ali povremeno održavati i zaljubljenost :) Nije lako, i povremeno treba to održavati takvim, ali se isplati. 

Sada će sigurno neki od vas reći "ljubav treba da bude spontana, na njoj ne treba raditi". Da, ona se DESI spontano, ali da bi trajala, treba je zalivati, negovati, i tu nema ničeg ružnog. Jer u suprotnom, svako od nas će, kad se jednog dana probudi i pomisli "Bože, pa da li ga ja danas volim" (što je normalna pojava), pobeći glavom bez obzira, a zbog pogrešnog uverenja da ljubav mora biti jaka svakog dana, i da je to 100% stihijska pojava.

A ljubav je posebno na testu kad porodicu proširite za još jednog člana. Roditeljstvo u početku ne dozvoljava puno vremena za spontanu pažnju između supružnika, i mami da se prepustiš stihiji, te vrlo često usput sebe izgubiš. Izgubiš VAS! Zato je po meni važno osvestiti da je to moguće, o tome pričati, i ne paničiti. Brzo prođe period kada vam je beba mala. Biće ponovo puno vremena za "vas".



English version

When I entered the blog world, I was running two blogs. A lot of you I didn`t even know. On that other blog I was often writing about different topics, and those posts were often very well accepted. Not specifically because of my way of writing, but more because of the fact that those topics were current and popular. And I really enjoyed in continuing the discussions with you in comments. 

Some of those posts I would like to show you again, slightly changed. I can`t wait to discuss them with you again.

So, here we are at the story about falling in love and being in love.. One famous psychologist from my town has once said: "when you are falling in love you look for someone to have a good time with, but when you are IN love you look for someone to have a security with". And it really is like that. When I was falling in love with somebody, I was constantly directed towards having a good time with him. There was no place for the inevitable unpleasant things, or they were ignored. Butterflies in the stomach, goosebumps in my arms. As if I was in another dimension..

And in love the most important things are security, support, understanding, communication. The values which in "having a good time" we don`t even think about. Anyway, I think that here we have a "catch 22", because if we pay attention only on those values, it`s not good also. You can`t forget about intimacy and (at least occasional) good night out. Which leads me to my personal conclusion that two basis of a successful love are: communication (and everything that it means: understanding, support, dialogue...) and intimacy. One can`t go without the other, and love can`t succeed without both.

Let`s go back to falling in love... Another of my educators has described it as "pathological emotional blindness with a selective attention". Or, in everyday words: fall in love like a fool. You don`t see the bad side of the person, you just see him and nobody else and you hardly accept anything or anything that can get in the way of all that emotional intensity you have in you.


They say that first we fall in love and than we are IN love. Falling in love is intensive, directed only on a positive in one person. And than being in love comes, which is not as intensive, but it`s more durable, safer, more functional. In that description love turns out to be boring, not to be wished for. One can want only to fall in love in life. That`s why I have found a perfect solution: to be in love, but also to fall in love occasionally. With the same person :) It`s not easy, and you must work on it, but it pays off. Now some of you would probably think "love must be spontaneous, you don`t have to work on it". Yes, it happens spontaneously, but in order for it to last, you need to cherish it, caress it, and there`s nothing wrong with that. Because, otherwise, each one of us would one day, when awaken with the thought "maybe I don`t love him that much today" (which is normal), run away, from the wrong belief that love must be strong every day, and that it`s something that is 100% spontaneous.
And love is especially on test when you expand your family with one more member. Parenting in the beginning doesn`t let you with enough time for the two of you, and it easily takes you to the routine, so that you can lose yourself somewhere along the way. Lose the TWO OF YOU! That`s why I think it`s important to be aware that it`s possible, to talk about it, and don`t panic. That period when your baby is little passes so quickly. You`ll have enough time for the two of you in a blink of an eye.

Thursday, 5 March 2015

Ne volim... ///// I don`t like...

*Scroll down for English version

...kada se ljudi po svaku cenu uklapaju u kalupe. Ne pitaju, ne razmišljaju već slepo prate standarde i ono što je prihvaćeno. Kao da ne veruju da i oni mogu imati nešto unikatno, nešto u čemu zdušno uživaju, pa čak i ako to nije prihvaćeno od strane većine. Ti ljudi često ni ne izražavaju baš svaki svoj stav, iz straha da mogu upasti u konflikt sa drugima. Pa odluče da ćute! A ja opet mislim da je "prazan zid, bez natpisa i grafita, najtužniji zid."


Ne volim kada ljudi stalno kukaju. Volim da kažem: kada "bez pokrića" kukaju. Teško je stalno biti nasmejan, znam. I ponekad prija govoriti kako ti je teško i kako bi voleo da je nešto drugačije. Ali, to stalno raditi, za sve i svja, e to već ničemu ne vodi. Zakopava u mestu, ne dozvoljava promene. Kukaju radi kukanja samo emocionalni vampiri i takvih je najbolje kloniti se!

A tako je u stvari lako promeniti perspektivu. Iste stvari pogledati iz drugog ugla. Toliko toga novog se može otkriti, da je to iznenađujuće.


Ne volim kada su ljudi ubeđeni da sve što rade rade ispravno i da je to jedini način da se dođe do cilja. Prvo, timski rad nikome nije naudio. Kao ni malo mašte. Nisu samo deca ta koja treba da maštaju. Oslušnite svoje srce, svoje emocije. Često vam baš one mogu ukazati na pravi put do rešenja. Nije razum zvezda vodilja u svim situacijama. Treba naravno biti dovoljno odrastao da razaznaš u kojim situacijama bi ga valjalo koristiti, a u kojima ne. A najbolji su oni trenuci u kojima mašta i razum sarađuju, koliko god to delovalo nestvarno. Jer to su momenti toliko bogati različitim rešenjima. Bogati emocijama, pozitivnim mislima i uspesima.

E takvim trenucima želim da težim! E njih baš volEm!




English version

...when people wants to fit in no matter what. They don`t ask, don`t think, but blindly follow the standards and what is commonly accepted. As if they don`t believe that they also can have something unique, something in which they honestly indulge themselves, even though it`s not accepted from the majority. Those people usually don`t express their attitude, from dear that they could get in conflict with others. And so they decide to be mute! Silent! On the other side I like to think that "the empty wall, is the saddest wall".

I don`t like when people always moan. I like to say: to moan without a coverage. It`s hard always to be happy, I know. And sometimes it feels good to say how hard it is and to moan a bit about wanting something to be different. However, doing that all the time doesn`t lead you anywhere. It burries you in one place, doesn`t lead you to any change. Moaning for moaning is a characteristic of emotional vampires, and these are the ones one should avoid.

And yet, it`s so easy to change a perspective. To see the same things from different angles. So much new you can discover, that it can surprise you. 

I don`t like when people are convinced that they`re doing everything right, and that it`s the only way to reach the goal. Firstly, team work never killed anyone. As well as a little bit of imagination. It`s not just children who should dream. Listen to your heart, to your emotions. Often they are the ones that can lead you to the solution. Common sense is not always the right choice. Of course, you should be adult enough to recognise the moments in which you should use common sense and in which you can use your imagination. But, the best moments are the ones in which you can use both, even though it sounds unreal. Because, these are the moments that are so fruitful with different solutions. Rich with emotions, positive thinking and success.

These are the moments I want to direct myself to. These are the moments that I LIKE!

Tuesday, 24 February 2015

Lagani sendviči sa dimljenim lososom ///// Small smoked salmon sandwiches

*Scroll down for English version

Doručak mi je oduvek bio važan. Ne pijem kafu, pa nikad nisam mogla da razumem koleginice i drugarice koje nestrpljivo dolaze na posao, ne bi li što pre otpile koji gutljaj one "prve jutarnje". I ja takvo ushićenje imam, ali za jutarnji komad dobre hrane. 

Godinama sam zaposlena, na poslu koji počinje veoma rano, te nemam vremena da sebi kući spremim valjan doručak. Onda se pet dana nedeljno snalazim pomoću štapa i kanapa da ujutru pojedem nešto lagano, a zasitno. Takvih gotovih doručaka u okolini posla baš i nema puno.

Međutim, od kad sam se porodila, dobila sam priliku da se zaista posvetim čitavoj toj umetnosti zdravih doručkova. Šalila sam se sa koleginicom da sam postala pravi kliše - gajim dete, isprobavam recepte, i vrlo često ne mogu ni da zaspim od maštanja o sutrašnjem doručku. Sitnice su zaista te koje te ispunjavaju. I srećan je onaj ko ume da im se prepusti!


Ove light sendviče koje ću predstaviti smo muž i ja otkrili kao laganu večeru, ali meni su u par navrata poslužili i kao veoma zasitan, a lagan doručak. Posle nekoliko isprobavanja različitih kombinacija, ova nam je pobedila i nje se držimo već neko vreme.


Sastojci:

kukuruzne galete
dimljeni losos
kriške tofu sira sa mirođijom
namaz od milerama
paradajz nasečen na kriške
rukola
klice (alfa alfa ili od grčkog semena)
italijanska mešavina začina

(Namaz od milerama: pomešati mileram sa belim lukom u prahu, bosiljkom, ruzmarinom i origanom. Posoliti, dodati malsinovo ulje. )

Namerno nisam stavila količinu jer su sendviči zaista idealna prilika da sastojke kombinujete po vašem ukusu. Nama je pored lososa, suština ovih sendviča baš u krckavosti kukuruznih galeta. Probali smo i sa redovnim hlebom, ali nije to to. Ako ne volite te galete, predlažem da redovan hleb tostirate ili ispečete u rerni. 

Preko sendviča sam do nedavno kapala par kapi aromtizovanog maslinovog ulja koje mi je sestra donela iz Grčke, a sada samo malo nameljem italijansku mešavinu začina preko njih. I ona takođe da taj neki final touch sendvičićima.

I verujte mi, samo dva će vam biti dovoljna. Uverite se!


English version

Breakfast has always been important to me. I don`t drink coffee, so I could never understand my friends or colleagues who are running to work to try a sip of that first morning coffee, which will lift them up. I have that excitement too actually, but towards food.

For years now I`ve been working on a job which starts really early, so I don`t have time to prepare a breakfast at home. Then I have to manage somehow to eat healthy and easy for five days a week, which is really hard, concerning the fact that there are not many places to buy that kind of food around my work.

However, since I gave a birth, I finally got some time to explore with different healthy breakfasts. With eating clean! I was joking with my colleague that I`ve become a real cliche - raising a child, testing new recipes, and sometimes can`t sleep at night because I can`t wait for tomorrow to try a new recipe. Little things are really the ones that can fill you up. And a rich man is the one who can enjoy in them.

These light sandwiches my housband and I usually eat for dinner, but they can easily be eaten for breakfast too. After trzing out different combinations, this is the one that suits best for us.

Ingredients:

corn galette
smoked salmon
white cream dip
sliced tomato
rukola
sprouts (alfa alfa or greek seed)
Italian mix of spices

(White cream dip: mix the white cream with garlic powder, basil, rosemary and oregano. Add salt and olive oil.)

I left out the quantities on purpose, because the sandwiches are a wonderful opportunities to combine the ingredients to your taste. Beside the salmon, the highlight of these sandwiches is in that crispiness of corn galette. We have tried with regular bread. it`s just not that feeling. If you don`t have corn galettes, try tosting a regular bread.

Until recently I had aromatic olive oil, which I was sprinkling above the sandwiches, Now a regular Italian mix of spices can equaly add some final touch to them.

And trust me, only two sandwiches will be enough. Try and test it for yourself!

Friday, 6 February 2015

Instagram and #hashtags

*Scroll down for English version

Od kad sam se porodila Internet na telefonu predstavlja moj prozor u svet. Možda to zvuči žalosno ili tužno, ali ja sam se uigrala i takav vid komunikacije sa ljudima trenutno mi jako prija. Možda zato što je često i jedini. Od Vibera i WhatsApp-a, preko proveravanja pošte. Dok dojim, dok nosim sina, dok mu pevam uspavanku. Multipraktik.

Ali, nekako od svega najviše volim Instagram. Već par godina sam član te zajednice i mogu reći da mi je u izvesnoj merio obogatio život. Prvo, naučio me je da primećujem detalje oko sebe. Svaki dan postujem barem jednu fotografiju i to znači da dnevno primetim barem jedan detalj oko sebe. A u ovoj užurbanoj svakodnevnici u kojoj živimo priznaćete da je i to ponekad luksuz. Preko Instagrama sam naučila puno i o kompoziciji fotografije, o bogatstvu različitih uglova i stylinga kojima jedan običan predmet možete ufotkati.

A znate i ono "slika govori više od reči"? I zaista, praćenjem fotografija korisnika možete naučiti mnogo više o njemu nego i da ste razgovarali. A o tome na kakva vas sve razmišljanja i maštanja podstaknu fotografije neću ni da govorim. Znači, nikada nije dosadno :)

A tu je onda i kultura #hashtagova. U početku mi je je bilo glupo da ih stavljam, jer sam ih vezivala samo za prikupljanje novih pratilaca. Kada sam shvatila da i ja preko njih mogu doći do korisnika sa sličnim interesovanjima, i do čitavih malih zajednica i "pokreta" sa određenom tematikom, onda sam ih i ja zavolela.

Ovo su moji omiljeni hashtagovi:

#onthetable

Šta sve možete organizovati na svom stolu? Od hrane i kreativne prezentacije novih recepata, preko različitih propsa kojima produbljujete svoju kreativnost.

These are my favourite hashtags:

paulnikk
ascoolaskimdeal
_ewabakrac
rosiryder
#fromwhereistand

Od ranije znate za moju opsednutost stopalima i beleženjem putešestvija na koja su me moja stopala vodila (link). Epa, ispostavilo se da nisam jedina. Na svetu ima puno ljudi koji slično razmišljaju i sve se to beleži na stranici koja nosi isti naziv kao pomenuti hashtag. 


#ihavethisthingwithfloors

Slično kao prethodan hashtag, samo što su pored stopala u igri i različiti podovi i podloge. (link)



#thatsdarling

Nazvano po ženskom magazinu Darling. Odnosi se na beleženje svih momenata koji su za tebe "darling". Od divnih predela, druženja, preko propsa i opet nekih onthetable organizacija. Većina ovih slika ima neku nostalgičnu, autentičnu notu koja se meni jako sviđa. (link)


A ovo su neke od mojih skorašnjih fotki:


Družimo se i na Instagramu? Koje hashtagove vi volite?

In English

Since the moment I gave birth the phone represents my window to the world. Maybe it sounds sad or pathetic, but that kind of communication suits me at the moment. Maybe it`s because sometimes it`s the only way I communicate with them. From WhatsApp and Viber, to checking my mail. While I`m breastfeeding, carrying my son, singing him lullabies. Multipractic.

Somehow, my favourite platform of all is Instagram. I`ve been a member of that community for a while now and in a way it has enriched my life. Firstly, it taught me how to notice the details around me. For real. Every day I post at least one photo, so that means that I have to notice or organise at least one detail per day. And that is sometimes a luxury in this hectic life of ours, don`t you agree? Through Instagram I have also learnt a lot about the composition of the photos, about the richness of different angles and styling in which you can capture one object.

And you know about that "one photo speaks more than a thousands words"? And really, by following photo posts other users you can sometimes learn more about him than in conversation. And I even won`t start about what kind of imagination and contemplation can photographs take you to.

And than there`s the culture of #hashtags. At first I didn`t use them much because they reminded me only on getting more followers. When I realised that they can take ME to other followers, of similar interests, and to whole lotta of communities and movements with specific subjects, then I got to love them.

#onthetable

What you can organise on you table? From food and creative presentation of new recipes, to different props with which you can enrich your creativity.


#fromwhereistand

You will maybe remember from my previous posts (link) my obsession with feet and travelling endeavours to which they can take you. Well, it turned out that  I`m not the only one. There are lot of people in the world that think like me, and they are showing that on this page.

#ihavethisthingwithfloors

Similar to previous hashtag, only with different surfaces and floors beside the feet. (link)

#thatsdarling

The name has the origin in a women's magazine Darling. It`s about photographing all those moments in our lives that we call "darling". From wonderful sceneries, dinners with friends, through props and onthetable compositions. Most of those photos have some kind of nostalgic, authentic note that I like very much. (link)

Are we going to hang out on Instagram too? What are your favourite hashtags?