Monday, 14 April 2014

Da li su mladi uvek zakon? (in Serbian, jedan ne tako tralala post)

Za one od vas koji me ne znaju - ja sam psiholog, koji već skoro čitavu deceniju radi sa mladima koji manifestuju problem u ponašanju. U narodu poznatiji kao maloletni delinkventi. Kako je moj blog mesto inspiracije, mesto gde možete čitati i gledati sve što se tiče kreativnosti i proaktivnosti, možda ćete se zapitati otkud ideja da pišem i o ozbiljnijim temama, kao što je upravo pojava maloletničke delinkvencije. Za one koji budu imali strpljenja da tekst isprate do kraja, veza ovog teksta sa kreaKtivnošću će se iskristalisati tokom čitanja.

Poznata je stvar da živimo u zemlji poremećenih vrednosti, egzistencijalne nesigurnosti i neizvesnosti po pitanju budućnosti. Takvo stanje je pogodilo sve slojeve društva, a naročito mlade ljude. Podaci pokazuju da je porast vršenja krivičnih dela kod maloletnika za više od 100% veći u poređenju sa 2005. i 2006. godinom. Krivična dela koja maloletnici čine su sve češća, ali i teža i kompleksnija. Takođe, maloletnici su sve otporniji na tretmane koji su im ponuđeni..


Često dajem izjave za televiziju ili lokalne novine, i novinari mi uvek postavljaju isto pitanje: da li su roditelji krivi za takvo ponašanje njihove dece? Disfunkcionalnosti u porodici su definitivno jedan od uzroka problematičnog ponašanja dece, ali ja ne volim za to samo roditeljeda krivim. Postoje oni koji si prinuđeni da puno rade kako bi deci obezbedili osnovnu egzistenciju. Postoje i oni koji sve rade kako bi trebalo, pa im se deca opet otimaju kontroli. Tu dolazimo do još jednog važnog uzroka delinkvencije, a to su same mlade osobe i njihove karakteristike ličnosti, navike i interesovanja. Jer, ulaskom u punoletstvo od njih se očekuje da su već izgradili odgovornost za svoje postupke, uvid u posledice njihovog ponašanja, kao i umeće da razlikuju društveno poželjno od nepoželjnog ponašanja. No, nisu ni samo oni zaslužni za uticaj na sopstveno ponašanje. Pritisak vršnjaka, nedostatak vannastavnih aktivnosti, dostupnost droga i oružja, i još puno drugih sličnih faktora u njihovoj najbližoj sredini su takođe ti koji oblikuju njih same.

Još jedan bitan faktor u razvoju pojave delinkvencije su svakako mediji. Vrednosti koje oni propagiraju, pogrešni uzori, kao i jurenje za senzacionalizmom, su svakako od velikog uticaja na mlade osobe. I ovde ne želim samo da kritikujem medije. Naprotiv. Želim da naglasim njihovu važnost u prevenciji delinkvencije. Ali, samo kroz pravilno i potpuno izveštavanje. Svakodnevno smo svedoci crne hronike, i sve većeg broja incidenata vezanih za mlade. Međutim, i mladi su ih svesni. Na žalost, više nego što bi mi to i želeli. Pružanjem samo senzacionalističkih vesti o njihovom delinkventom ponašanju ne postiže se puno. Mnogo više bi se postiglo kada bi se uz te vesti davali i konkretni saveti kako da se takvo ponašanje prevaziđe, kome da se obrate, šta da rade u sličnim situacijama. Sličan princip se primenjuje i u svim pričama o pravima dece koje se svakodnevno prezentuju nama i mladima. Oni definitivno imaju prava koja trebaju da se poštuju, ali uz ta prava idu i odgovornosti. A one se nekako ispuste usput, i često ni ne dođu do mladih osoba. Pa onda nije ni čudo što je sve više mladih za koje ne postoje pravila, ne postoji strah niti autoritet.



Pa se sa razlogom može postaviti pitanje iz naslova: da li su mladi uvek zakon? Ja se slažem da na mladima svet ostaje, i u tom smislu su "zakon". Ali, da li su mladi ti koji sami trebaju da određuju zakon, i da ponekad budu iznad njega? 

Ako im na pravi način ne pomognemo i ne budemo uporni u tim nastojanjima, među njima će zavladati još veći haos. A obzirom da na njima svet ostaje, ne smem ni da pomislim na šta bi taj svet ličio, ukoliko im ne pomognemo da iz tog haosa izađu.



.............................................

U skladu sa prethodno navedenim zaključcima, sa vama želim da podelim jedan kratak autorski film, u čijem snimanju sam imala čast da učestvujem. U filmu je urađeno sve što bi trebalo, kako bi se na pravi način pristupilo mladim osobama. Pričano je njihovim jezikom, naglašene su ključne problematične tačke, ali su im u velikoj meri dati i konkretni saveti kako da se ponašaju u rizičnim situacijama. Pa je onda jasno kako su autor filma Milan Nenin i Građanski fond Panonija bili kreaKtivni u svom doprinosu prevencije maloletničke delinkvencije, i kako su dobili svoj post na ovom blogu.

I kako se u ovakvim situacijama za dalje sharovanje obično mora tražiti saglasnost kreatora filma, autor Milan Nenin je tu napravio izuzetak i dao dozvolu da ovaj film podelite sa svima kojima smatrate da bi bio od koristi. Naročito mladim osobama, jer je film njima i namenjen. Ostajte mi dobro, a mi se ponovo čujemo u nekom od narednih pozitivnijih postova!

Za gledanje filma klikni OVDE ( budite strpljivi u scrollovanju na dole).








Saturday, 12 April 2014

Što je brzo, ne mora uvek biti i kuso! ///// Fast is sometimes good!

*Scroll down for English version

Primetila sam da ta čuvena izreka ne mora uvek važiti. Barem za mene. Naročito kada je u pitanju kuhinja. Meni omiljeni recepti su uglavnom oni koji se brzo spremaju. Sve što se dugo krčka, peče, zakuvava, uglavnom nije primarno na mojoj listi. Obožavam ona druga jela - preko brzinskog prženog povrća, belog mesa, rižota, preko raznih pasti, tartova, pa sve do plazma torte i brzinskih voćnih crumble-ova i drugih poslastica.

Takav je slučaj i sa ovim kuglicama, koje sam na brzinu napravila, a nestale su već sutra. Muž nije ni stigao da ih proba.


Znate onu slanu salatu od šunkarice, krastavčiča, pečenog susama, trapist i feta sira? Ja je uvek rado jedem, ali sam primetila da mi je šunkarica tu uvek nekako bila višak. A ponekad i krastavčiči. Pa sam onda više puta sebi samo pomešala pečeni susam sa ostatkom feta sira koji sam imala u frižideru (ja koristim Balans sir) i tako ga samog jela uz paradajz ili neku drugu salatu. Sada sam dodala još neke sastojke, i dobila sam ove kuglice, koje se ne peku i koje se lepo mogu poslužiti za grickanje dok kujete planove sa omiljenom drugaricom.


Potrebno je:

300g feta (Balans) sira
veza peršuna
aleva paprika
pečeni susam
samleveni badem, bosiljak, pečeni susam (za posipanje)

Sve sastojke pomešati i kafenom kašičicom vaditi za formiranje kuglica. Ja sam ih uvaljala u pečeni susam, ili u miks od samlevenih badema i bosiljka. Čuvati u frižideru. 



English version

I noticed that that saying that "fast is always bad" doesn`t always have to be right. Especially when it`s about kitchen. My favourite recipes are the ones that are prepared fast. Everything that is cooked, roasted long isn`t on the priority on my list. I prefer those other kind of dishes - from stir fried vegetables, chicken, risotto, pastas, to fruit crumbles and such sweets. 

That`s also the case with these feta balls, which I quickly made, and there were gone tomorrow already. My husband didn`t even manage to try them.

You know that salad with salami, pickles, roasted sesame, trapist and feta cheese? I always eat it with pleasure, but I have noticed that very often I find that salami and pickles the odd one out in the whole salad. After that, a few times I just mixed sesame with feta, and I ate it like that with tomato or some other salad. Now I added a few more ingredients, and I got these balls, which are not baked, and are a great snack while you make plans with your favourite friend. 

You`ll need:

300g feta cheese
parsley
paprika
roasted sesame
minced almond, basil, roasted sesame (for sprinkling)

Mix all the ingredients, and with a teaspoon form small balls. I sprinkle them with roasted sesame, or with a mix of almond and basil. Keep in fridge.

Sunday, 6 April 2014

EX YU blog party "Pioniri maleni"

Dragi blogoprijatelji,

hajde da se još jednom okupimo i podelimo sa drugima šta smo to lepo radili, videli ili napravili. Svi ste više nego dobrodošli, a i vaši prijatelji. Širite dalje, naročito kod novih bloggera. Hajde da im pomognemo da steknu nove prijatelje!

Sve vas ljubi Sashkonela


Wednesday, 2 April 2014

May your feet take you where you heart wants to go (ONLY IN SERBIAN)

Ne znam kada je tačno počela moja negativna usmerenost na ljudska stopala, mislim da je to bilo još negde u detinjstvu. Nekako su mi za oči uvek zapadala stopala starih ljudi, znate ona sa crnim noktima koji delimično fale, i koje su verovatno izgubili dok su radili negde na njivi. I nikad ih više nisu povratili. Ne možeš a da ih ne primetiš. Jednom prilikom mi je neko rekao "takve ćeš nokte i ti imati kad porasteš", i tu je bio kraj. Moja negativna uslovljenost na stopalo kao deo ljudskog tela je bila rođena! A da ne pričam o mislima tipa "nikad neću da odrastem, jer svašta ružno me tamo čekai". U pubertetu je to naravno prešlo u nezadovoljstvo svojim stopalima, inače prosečnim, ništa posebno ružnim. Dođe leto, ja nosim isključivo zatvorene papuče i sandale. Zamislite tog samostvorenog hendikepa! 


Neminovno je bilo da kod osobe vrlo brzo primetim stopala. Mogla sam tačno da opišem kakva stopala ima svaka poznata osoba u mom okruženju. Počela sam da izvodim i svoje teorije i podele stopala po kategorijama, i tako malo da zabavljam i zasmejavam svoje prijatelje. Spominjana su tu "tipično subotička stopala", pa "muška/ženska", "simpatična kaodečija muška stopala", i sl. Sa ove distance tek sad vidim koliku zbrku sam imala u glavi dok sam bila pubertetlija (a i malo kasnije). 

A onda sam počela da izlazim iz te strahomagle, i polako da shvatam da ima i puno ružnijih stopala oko mene, koje devojke ponosno prikazuju, ne bi li obule svoj omiljeni komad obuće. Pa zašto bih ja bila gora od njih? I zašto bih se uopšte opterećivala takvim detaljima? Te je moja rasterećenost stopalima napokon otpočela...



Pošto ih vodim svuda sa sobom, što ne bih zabeležila gde smo sve zajedno putovali... Putovanja na daleke destinacije, ili pak šetnja po gradu, ali u značajnim trenucima i sa posebnim osobama, zajedno smo prošli toliko iskustava. I zajedno postali puno bogatiji!







A i kad je dosadno, uvek su tu da mi pomognu sa idejama za razbibrigu.




A postoje i stopalca koja neminovno skreću pažnju na sebe kod svih ljudi, u bilo kom trenutku. Da ih cmačeš i igraš se sa njima, i iznova bivaš svestan koliko samo voliš njihovog nevinog vlasnika, za koga bi dao sve. 


*Većinu fotografija možete videti i na mom Instagram profilu. Družimo se i tamo!

Thursday, 27 March 2014

All those flowery flowers

*Scroll down for English version

Ne mogu reći da sam neki pasionirani zaljubljenik u cveće. Doduše, oduvek mi je prijalo kada na poklon dobijem neki lep buket, pa kad onda on danima ulepšava prostor i mami svojim mirisima, ali nije mi to baš bio najomiljeniji poklon, od svih omiljenih koje sam imala. Floralni printovi su me nekako uvek podsećali na period mama i baka, te sam kao mala to izbegavala jer, jel da, to nije bilo baš moderno. Cvetne tapete su me takođe podsećale na stare kuće i na baku, i to je onda automatski bilo nešto što je u prošlosti, i nešto što nije u skladu sa mnom, mladom osobom okrenutoj ka budućnosti.

Čak i sada u svom malom stanu imam samo dve saksije sa cvećem. Nekako mi je dom mali, nedovoljno osvetljen, sa minimalnom terasom i nedovoljno velikim simsovima na prozorima. Ili ja to samo nisam dovoljno tražila novih pogodnih mesta za još po neku saksiju?

Bilo kako bilo, primetih kako je vremenom moja zainteresovanost u cveće i sve "flowery" sve više počela da raste. Da li je to sa godinama, kada sve više prija vraćati se u prošlost i sve što je retro i vintage, ili je to  pak uticaj svakodnevnog traženja inspiracije po Pinterestu i omiljenim blogovima? Odgovor možda nije ni bitan, kada su emocija i estetika u pitanju...

Fascinatno je kako mali floralni detalj može da oživi neki prostor. Bilo da je to živo cveće, bilo da je mural... Potrebno je samo malo kreativnosti i dobićete puno!









A floralne tapete ili wallpaperi? Od celog zida, pa do samo malog detalja. Mora biti efektno svakako!







A sad mi je baš romantično kada mi je outfit u nekom floralnom dezenu. I setno, i poetično i senzualno u isto vreme.





Možda zato što je proleće, pa ono nekako podseća na sveće i "all flowery", ali ovih dana mi prosto dođe da nađem neku poljanu i zagnjurim se u mirise i svu tu jednostavnost, a potpunost postojanja!






*Sve fotografije su prikupljane sa različitih sajtova, a u foldere poslagane na mom Pinterestu

English version

I can`t say that I`m a passionate flower lover. I mean, I have always liked when I got a nice flower bouquet, and then the whole living space get all pleasantly smelly for days, but it just wasn`t my favourite present of all. Floral prints have reminded me of periods of mothers and grand mothers, and somehow I was avoiding them, because for me, they weren`t modern. Floral wallpapers also reminded me of my grandmother and something old and in the past, which was not for me, one modern girl, turned towards future.

Even now in my small apartment I have only to flowerpots with flowers. Somehow my home is very small, with not enough lights, with minimal balcony and window shelves. Or is it just that I wasn`t looking enough for new spaces for my flowerpots?

Anyway, I`ve noticed that, by years, my interest in flowers and all "flowery" has really started to grow. Is it because of the years, when we tend to go back to past more often, and all vintage and retro, or is it because of everyday wandering for inspiration on Pinterest and favourite blogs? The answer is maybe not that important, when emotions and aesthetics are in question.

It`s fascinating how small floral detail can make your space more lively. Whether it`s real flowers, or mural.. You just need a little creativity and you`ll get a lot!

And then floral wallpapers. From a small detail to the whole wall. It has to be effective.

Now I feel very romantic when in floral outfit. And sentimental, emotional, poetic at the same time.

Maybe it`s because it`s spring and it immediately reminds on all thing flowery, but these days I just have an urge to find a meadow somewhere and to dive into all that pleasant flower smell, into that simplicity, but completeness!

*All the photos are gathered in my Pinterest folders, and taken from all around the Web

Sunday, 23 March 2014

Priča o starim cipelama //// The story about some old shoes

*Scroll down for English version

Imam te neke jeftino kupljene cipelice, koje sam nabavila pre jedno dve godine. Srcu su veoma drage, ali njihova estetika polako počinje da popušta pred teretom vremena. U momentu rađanja ideje o tome šta sa njima, jedna cipelica se čak i zagubila... Druga je tražila da je nekako izmenim, ne bi li opet zasijala i bila moderna.


Onda sam se setila jednog od elegantnih i unikatnih para cipela firme Irregular choice, koje merkam već neko vreme. Moje cipele nimalo ne liče na njih, ali što ne bih i ja stavila satensku traku umesto ove tanke pertle, ne bi li ih malo oživela?!

Kod Kineza kupih pakovanje crne satenske trake, kući nađoh jednu malu zihernadlu, jer je bilo pitanje kako traku provući kroz tako male otvore na cipeli. Ovo je rešenje:


Rupice i dalje nisu bile dovoljno velike, pa sam ih širila jednim krajem makaza. Kada sam celu traku provukla, krajeve sam po svom ukusu isekla, mašnice sam zavezala, i moje cipelice sada  izgledaju ovako:



Svakako je bolje nego da sam ih bacila!

English version

I have those cheaply bought shoes, which I got two years ago. They are very fond to my heart, but their aesthetics slowly begins to weaken in front of the time. In the moment of creating the idea of what to do with them, one shoes was even lost. The other one want to be upgrades somehow, so that it could shine again. 

Then I remembered one pair of unique and elegant shoes of Irregular choice, which I have had my eyes on for a while now. My shoes are not the that kind of style at all, but why shouldn`t I also put satin ribbon instead of these shoelaces, so that they get a bit of life again?!

In Chinese store I bought satin ribbon, I found one small pin for putting the ribbon through small holes on the shoes. 

The holes still weren`t big enough, so I widen them a bit with one end of scissors. After that I put the ribbon through the holes for shoelaces, I cut the ends to my taste, and I tied the bows. And I got my new old shoes! 

Sunday, 2 March 2014

Iskra u zemlji čudesa ///// Iskra in wonderland

*Scroll down for English version

Ćao! Ja sam Iskra. Ako pratite ovaj blog, onda me se sigurno sećate iz ovog posta. Bila sam glavni junak te priče, i mnoge od vas sam baš raznežila. Opet sam ovde da vas malo inspirišem i vratim nekim osnovnim vrednostima. Ljubavi, porodici, uživanju u sitnicama i jednostavnim stvarima. Ja sam još jako mala, i nisam ni svesna kakve me sve životne zavrzlame čekaju, ali imam roditelje koji baš umeju da te komplikacije učine jednostavnim i da se ne opterećuju najčešćim dnevnim stresovima odraslih, koji me uče da budem iskren i pošten čovek, koji neguje prirodu koja je u različitim oblicima oko nas. Moja mama mi je jako posvećena i puna je ideja kako da me na prijemčiv način predstavi svetu. 

Svima vam je verovatno poznata ova kreativna žena. Sa njenim radom se upoznala i mama, pa je dobila sijaset ideja kako da se i ona poigra sa mnom. Ja sam se ponekad meškoljila i budila usred shootinga, ali mama je bila strpljiva i upadala u scenu da me podoji ili pomazi, ne bi li ponovo zaspala i zauzela pozu kakvu je ona zamislila.

Sve je krenulo za Novu godinu, kada su mama i tata napravili dve novogodišnje čestitke za najbliže. Ja sam naravno glavna zvezda. Smejala sam se, jer već dobro znam da poziram...


...ali, onda sam se umorila sankajući se...


Pošto je to doba godine kada svi luduju i prave cirkusante od sebe, nisam htela da zaostajem ni ja...


A pošto nije ni moja mama htela da zaostaje za ostalim vrednim domaćicama, poželela je da zgotovi puno delicija u kuhinji, pa sam joj i ja priskočila u pomoć...


Znate, moji mama i tata su ekološki jako osvešćeni ljudi. Vole prirodu oko sebe i snažno se protive povređivanju životinja i uništavanju biljnog sveta. Zato će svake godine na moj rođendan zasaditi po jedno drvo u gradu za mene, kako bih i ja nastavila njihovu ekološku borbu kad porastem!


Već imam svoje jedno drvo, tik ispred moje zgrade. Da me svaki dan podseća na važne vrednosti, i na neraskidivu vezu između čoveka i prirode. Ali, nećete mi zameriti ako ga ponekad ja i drugačije vidim i iskoristim. Ja sam još uvek mala, pa se malo i poigravam sa tim drvetom. No, tu su moji m i t, da me usmere na pravi put...


Roditelji me uče da budem koristan i pošten građanin, koji voli ljude i životinje oko sebe. Jednog dana ću osloboditi sve životinje iz zooloških vrtova, i sigurna sam da će mi one za to biti zahvalne...


All photos taken by Danijela Birta Čkonjević
............

Eto to je početak moje priče. Svašta mi još moji roditelji spremaju. O svemu ćete biti blagovremeno obavešteni. Jer ja sam Iskra, i imam osećaj da ću zaiskriti mnoge promene!

A u slučaju da vas interesuje kakva sam kad ne spavam i ne poziram, evo me:


Neodoljiva sam, zar ne?

English version

Hello! My name is Iskra. If you follow this blog, you will probably remember me from this post. I was the main hero of that story, that left many of you emotional. I`m here once again to inspire you and to take you back to some basic values. To love, family, enjoying in little and simple things. I`m still very little, and I`m not aware of what life complications are waiting for me, but I have the parents who know how to make those complications simpler and not to be overwhelmed by daily stresses of the grown-ups, who are teaching me how to be an honest and righteous human, who nurture the nature around us. My mother is very dedicated to me, and she`s full of ideas of how to represent me to the world in an attractive manner.

You are all probably familiar with this creative woman. My mother was also acquainted with her work, so she got plenty of ideas of how to play with me. I was sometimes waking up during the shooting, but my mom was patient and was dropping into the scene to cuddle me or breastfeed me, so that I could fall asleep again and take a position she had imagined for me.

It all began for NYE, when my mom and dad made NYE cards for the closest friends and relatives. I was the main star, of course. I was laughing, because I already know how to pose very well.. But then, I fell asleep on the sleigh...

Since that is the time of the year when everybody is acting like a circus people, I didn`t want to fall behind...

And my mom wanted to make all kinds of delicacies in the kitchen, so I jumped in to help her.

You know, my mom and dad are two very ecologically aware and and active people. They decided that every year, on my birthday, they will plant one tree somewhere in the city, so that I could continue their ecological fight when I grow up. They have already planted one such tree in front our building. I`m still little, so you`ll forgive me if I climb that tree or do something similar with it. My mom and dad are here anyway, to guide me on the right track...

One day I`ll free all the animals from the zoo, and I`m sure they`ll be thankful and will remember that.

.........

So, this is the beginning of my story. Be prepared, my mom and dad have all kinds of plans with me. My names is Iskra (spark), and I`ll spark up all kinds of changes in this world!