Seoski. Planinski.

S vremena na vreme svima je potreban mir. Smiraj energije i duše, sređivanje misli. Posvećivanje svom telu, sada i ovde. Distanciranje od svih distrakcija, stresa i problema. 

Ja sam skoro takav mir našla u selu Kušići, u podnožju planine Javor. U pravom trenutku i fazi mog života. Kada mi je trebalo da se posvetim sebi, onome što jesam i što želim biti. Okruživale su me beskrajne planine i poljane, i podsećale na bezbroj mogućnosti koje mi život svakodnevno pruža. Moje je samo da stavim fokus na neku od njih.


Priroda puna detalja. Puna bogatstava kakvih u gradu nema. I svaki taj mali detalj ima svoju priču, svoju funkciju. Vrlo često lekovitu. Za dušu ili telo. 


Za neke detalje nisi siguran koje bi im ime dao, i koja je njihova priča. Onda odlučuješ samo da ih gledaš i ovekovečiš u mislima ili fotografiji. Jer, ko zna kada ćeš ponovo imati priliku da ih vidiš. A za one druge, pak, u čiju si priču siguran, svesrdno prihvataš i konzumiraš. Jer, ko zna kada ćeš ponovo imati priliku da osetiš njihov ukus.

I nije ti teško da zasučeš rukave i pomogneš lokalnim žiteljima u branju tih slatkih plodova, i da im se diviš i pomalo zavidiš na vrsti briga koje oni imaju. Ako ih uopšte imaju. Jer im je na licima samo osmeh, dobrota i iskrena želja da te ugoste i da ti pomognu.


I kada se tako napuniš svom tom divnosti koja te okružuje, kako da se ne posvetiš ljubavi i čistoti koju možda ponekad u žurbi zapostaviš u gradskoj vrevi. Da se okreneš porodici. I shvatiš da će vam sada odnosi biti još jači i čvršći.


*Sve fotografije su moje autorsko delo

Labels: , , , , , , ,