Neizmerno sam zahvalna što su baš mene odabrali kao rekreativku ove nedelje, i što sam i tamo imala priliku na naškrabam koji redak, jer, ne lažimo se, volim da iskoristim svaku priliku da to radim :)
ISHRANA
Moglo bi se reći da se trudim da
se zdravo hranim. U mom slučaju to znači da ishranu uglavnom baziram na povrću,
a od mesa jedem piletinu i govedinu. Barem jednom nedeljno jedem ribu ili
morske plodove, i žalim što ne živim na moru, jer bih tada svoju ishranu
bazirala uglavnom na tome. Hranu uglavnom pečem, a i kad je pržim to je u
kvalitetnom voku, na minimalno maslinovog ulja. Sa mužem volim da se našalim da
ja najviše volim hranu koja je sirova ili koja se peče, a on voli onu
„domaćinsku“, što se dugo „krčka“.
Belo brašno koristim samo za
palačinke, a u sve ostalo stavljam speltino brašno, ponekad i kukuruzno.
Speltino brašno sadrži
belančevine, ugljene hidrate, masti, mineralne materije, vitamine i celulozu
u idealnom odnosu, te se može reći da je
najzdravije brašno od svih koja postoje.
Gulity pleasure su mi definitivno palačinke, slatkiši i
kolači. Njih i najviše volim da pravim u svojoj kuhinji. Kad već ne mogu da im
odolim, onda se trudim da kolači koje spremam budu voćni, sa speltinim brašnom
i žutim šećerom, i tamnom čokoladom. Smoki, čips i ostale slične grickalice već
dugo ne kupujem, ali sam svakodnevno “navučena” na lešnike, bademe, suncokret i
kokice.
Voće sam ranije na žalost slabo
jela, ali sam imala sreću da mi baš to bude specifična glad u toku trudnoće
koja mi je upravo na izmaku. Sada ga svakodnevno jedem. Čak i jabuke, koje su
mi ranije bile „dosadnog ukusa“. Nadam se da će mi se ova specifična glad
održati i nakon trudnoće.
Suplemente i veštački napravljene
vitamine ne volim da koristim, kao ni veštačke sokove. Razni emulgatori i
ostali dodaci dosta loše utiču na moj stomak. Voda je moje omiljeno piće.
Trudim se da svakodnevno sebi iscedim prirodan sok od dve pomorandže i jednog
grejpfruta. Pa kad u to staviš i malo sveže nane – uf, kakav lep voćni koktel
dobiješ! Kad nemam tog voća kući, onda ujutro u čašu mlake vode iscedim jedan
limun. Nema boljeg pokretača energije na samom početku dana. Leti, kada ima
puno različitog voća, muž i ja sebi pravimo različite šejkove. Od skoro smo
počeli da pravimo i zelene smoothije, na koji je ceo svet sada toliko
„navučen“. Pa još kada u njih stavite maka prah, nema boljeg energy boostera.
(Trudnice bi trebalo da izbegavaju ovaj prah, i sve slične dodatke i namirnice
koji pojačano čiste organizam, zato što svi toksini onda pojačano prolaze kroz
matericu i plod).
Nikad nisam pušila, i veliki sam
protivnik cigareta. Alkohol sam pre trudnoće pila u izlascima, ali i to je
naravno bilo sve u skladu sa godinama i razvojnim životnim fazama.
FIZIČKO ZDRAVLJE
Već skoro deceniju sam fizički
aktivna. Rekreativno posećujem teretanu. Probala sam i aerobik, pilates i
ostale slične grupne treninge, ali sam ubrzo uvidela da mi individualno
posećivanje teretane pričinjava najveće zadovoljstvo. Onaj osećaj kada pustiš
svoju muziku na mp3, i narednih 1-1,5h posvetiš samo sebi. Pa ne znaš da li ti
je bolje tada, ili posle kada osetiš ono unutrašnje „proćišćenje“ i nalet
pozitivne energije posle fizičke aktivnosti. Kada dođe leto uglavnom napravim
pauzu sa vežbanjem na par meseci, jer tada pojačano šetam i plivam, a bogami se
i pojačano znojim na plažama.
Obzirom da sam u 9. mesecu
trudnoće teretanu naravno već dugo ne posećujem, ali to ne znači da sam
prestala da radim vežbe i kući. Ko kaže da i trudnice ne mogu biti fit! Barem
15 min laganih vežbi za ruke, noge ili zadnjicu, par puta nedeljno, mogu
prijati i trudnici i bebi. Ne predstavljaju puno napora, a čine trudnicu
zadovoljnijom, jer je svesna da se nije predala klišeu „lezi i budi trutava,
zato što trudnice to tako moraju“. A sve što prija trudnici, prija i bebi – to
je moj glavni moto u trudnoći!
MENTALNO ZDRAVLJE
Slažem se sa krilaticom „u
zdravom telu zdrav duh“, ali smatram da važi i obratno: „bez zdravog duha, nema
ni zdravog tela“. Stres je izazivač mnogih bolesti. Takođe, kada smo
nezadovoljni mi onda često pojačano jedemo, ili jedemo slatkiše ili više pijemo
kako bi utopili tugu, pa se automatski i teže nateramo da vežbamo. Pa još kada
se zbog toga ugojimo, ili se počnemo i fizički lošije osećati, onda naše
nezadovoljstvo postane još veće, i tako taj zlokobni krug počne da se ponavlja.
Obzirom da sam psiholog, od sebe prvo očekujem da se ne prepuštam produženim
nezadovoljstvima i nerešavanim problemima. Volim u tim situacijama da kažem
„pustila sam sebe da malo odtugujem (jer je tuga zdrava emocija!), a onda sam
poradila na tome“. To je život – pun iznenađenja i nepredviđenih okolnosti, a
na nama je da se sa njima suočavamo, da ustanemo svaki put kad padnemo, i da
prihvatimo činjenicu da krize mogu biti i korisne, i pogodno tlo za napredak!
U trudnoći sam ponovo počela da
svakodnevno radim relaksacione tehnike (u okviru autogenog treninga) i one već
neko vreme čine da se osećam smirenije i spokojnije nego ikad. Sada, kada
hormoni luduju u meni! Potrebno je samo da ubaciš rutinu od 15ak minuta dnevno
posvećivanja sebi, svojim mislima, telu i disanju, pa da počneš da se osećaš
osnaženom, sa utiskom da nema tog problema koji ti ne možeš rešiti i koji te
vanserijski može pomeriti iz koloseka.
Mislim da je za očuvanje
mentalnog zdravlja veoma bitno ne izgubiti sebe – u poslu, vezi, porodici,
druženju. Dani izgledaju kraće što smo stariji, ali uvek postoji način da se
odvoji koji minut ili sat za samog sebe i neka lična zadovoljstva. Za mene se
ti trenuci uglavnom odnose na muziku, filmove, serije i knjige. Zatim oni
trenuci koje provedem sa dragim osobama. U poslednje vreme to je i isprobavanje
recepata, što mi je ranije predstavljalo poseban „teret“. Kada sam promenila
vizuru iz koje gledam na kuvanje – iz onog „moram da kuvam“ u „joj, što je ovo
kreativno“, zaista sam na to počela i da gledam kao na svojevrsnu umetnost.
Koja pritom meni može dosta dobro ići (što se i pokazalo u sve većem broju
uspešnih, samoiniciranih recepata).
Takođe, veliko zadovoljstvo već
dve godine čini mi istraživanje i kreiranje foldera na Pinterestu,
fotografisanje detalja, kao i vođenje bloga. Blog sam počela vodim kada sam
shvatila da već duže vreme nemam nijedan hobi, nijednu aktivnost u toku nedelje
koja je samo za mene i za razvijanje mojih potencijala. On mi je pružio
mogućnost da razvijam svoju kreativnost - kroz pisanje, isprobavanje i
krerianje recepata, kao i kroz različite „uradi sam“ projekte, u okviru kojih
sam počela da recikliram staru odeću i obuću, da na različite načine ukrašavam
naš dom za praktično 0 dinara. Nekada ne mogu da zaspim od silnih kreativnih
ideja i planova koje sutradan trebam realizovati. Mnogo lepše nego kada ne
spavaš od briga i strahova. Blog svet je takođe mesto gde stekneš puno novih
prijatelja, sa kojima se brzo upoznaš na nekom dosta dubokom nivou, čak i ako
ne znaš koliko godina imaju, koju školu su završili. Jer u tom svetu podrške i
inspiracije te tehnikalije nisu ni bitne!
Za očuvanje zdravog stila života drugima bih
mogla preporučiti sledeće: iskoristite dan, ne gubite sebe i slušajte svoje
telo i osećanja.